Ako
nam je nešto bogomdano, nećemo biti zadovoljni životom i nećemo imati mira sve
dok ne počnemo da se bavimo upravo time. Kada počnemo, javiće se osjećaj
zadovoljstva, ispunjenosti i sigurnosti. Sve će ići kako treba, a život će nam
servirati sve što treba na tacni. Bićemo u ritmu Univerzuma.
Međutim,
problem je što većina ljudi ne može da nađe to za čega su predodređeni.
Činjenica je da neki ljudi to nađu lakše, neki teže, ali sam siguran da samo
oni koji ni ne traže, ne mogu da nađu. Ne treba pri tome brinuti kako ćemo
znati, šta je to što nam je BOGOMDANO. Ako nam to već nije jasno, treba samo da
zavirimo u sebe, da oslušnemo šta nam govori Biće, i eto ga. Naći ćemo ga
sigurno. Nakon što se potrudimo i otkrijemo šta je to, treba toga i da se
držimo. Jednostavno je, ali je ipak teško uraditi. ... . Jer kako bi jedna moja
prijateljica rekla - najveći grijeh je ne raditi ono što je - čovjeku BOGOMDANO
da radi.
....
Kada dođete na svoj put, tada to jednostavno znate i osjećate se dobro. To nije
logično, intelektualno poimanje stvari, nego osjećaj sigurnosti, koji dolazi
negdje iznutra, da je to prava stvar. Tada postajete ispunjeni srećom i
zadovoljni svojim životom, bez obzira na tekuće probleme.
Odlomak iz knjige:Dr Lazar Trifunović – JA ili ja, ko sam ja?
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.