Tri Sita

 TEST TRI SITA

 

Jednog dana neki čovjek posjeti velikog Sokrata i reče:

 

„Znaš li šta sam sve čuo o tvome prijatelju?“

 

„Trenutak“, odgovori Sokrat, „prije nego što mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test. Da li si to što mi želiš reći prosejao kroz tri sita?“

 

„Tri sita?“

 

„Da“, odgovori Sokrat, „prije nego što ispričaš neke stvari o drugome, dobro je uzeti malo vremena i prosejati ono što želiš reći. To nazivam test od tri sita! Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio da li je istina ono što želiš da mi ispričaš?“

 

„Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju.“

 

„Dobro! Ne znaš da li je to istina. Probajmo ponovo: pokušajmo prosejati drugačije, sad ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što želiš da mi ispričaš o prijatelju, je li nešto dobro?“

 

„Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše poneo.“

 

„Dakle,“ nastavi Sokrat, „želiš da mi ispričaš loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! Još uvijek možeš proći test, jer je ostalo još sito KORISTI. Da li je korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj učinio?“

 

„Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.“

 

„Dakle“, zaključi Sokrat, „ono što želiš da mi ispričaš nije Istina, ni Dobro, ni Korisno, pa zašto bi mi onda pričao? Ne želim znati ništa od onoga što si htio da mi ispričaš, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.“

 

Velika je istina da kleveta umire prije nego priđe ušima, a kamoli mislima mudre osobe. Izgovorena riječ je odapeta strijela kojoj nema povratka. Zato budimo gospodari naših riječi, kako ne bismo postali robovi naših negativnih navika i postupaka.

 

Život je samo 10% onoga što nam se dešava, a 90% ono kako na to reagujemo. 

**Čarls R. Svindol**

 

Svako ko drži do sebe i svoga prolaznog vremena na ovome svijetu previše je zauzet ispravljanjem svojih mana i postupaka da bi se bavio tuđim. Istovremeno treba biti svjestan i dugoročnih nepopravljivih posljedica ukoliko učestvujemo u ovom toksičnom procesu.

 

Izvor: Dr. Kenan Crnkić – Nadživjeti život, str.36-38